Danas slusam nesto novo od Borisa i naletim na ovu pjesmu bas u trenutku kada sam o tebi razmisljao. Iskreno receno, pokusavam da te zaboravim, da krenem dalje svojim putem. Smijesno je kako sam te nocas sanjao nakon dugo vremena.
Popre do mene vijest da se selis i isti taj dan se sretnemo. Ne znam ni gdje ni kod koga, kao sto to u snovima biva. A ne sjecam se ni gdje si se selila. Pozdravljas se sa svima i kontam, mene ce kao po obicaju zaobici. Ne znam sta se desi, ostao sam sokiran. Prisla si mi, zagrlila me i rekla mi da zaboravim, da krenem dalje. Htio sam nesto da ti kazem ali sam zanijemio, samo te jako stisao u zagrljaju. Okrenula si se i otisla a ja ostao sa mnostvom neizgovorenih rijeci...
Nadam se da si sretna.
Jesen je, vjetar nosi lisce i miris toplog kestena
ulice k'o iz neke price, sve u zlatnim bojama
sunce prati djecu napolju
ptice lete prema proljecu
A gdje si ti da kazes mi
sto je prava odluka
koju stranu raskrizja odabrati
A gdje si ti da prospes mi
dva-tri dobra razloga
da zivot nije prevara, iluzija
A gdje si ti da priznas mi
da je sve postojalo, da sam te upoznao
s tobom mladost proveo
reci mi gdje si ti
Jesen je, vjetar nosi lisce i miris toplog kestena
ulice k'o iz neke price, sve u zlatnim bojama
sunce prati djecu napolju
ptice lete prema proljecu
